Postoji nešto simbolično u tomu što Milan Mačvan, čovjek koji je karijeru gradio na parketima diljem Europe, svoju energiju usmjerava prema zemlji. Doslovce. Dok mnogi bivši sportaši ostaju u svijetu koji poznaju, Mačvan je odabrao put koji traži drugačiju vrstu strpljenja, znanja i vjere. Odabrao je poljoprivredu. 

Njegova priča nije samo o promjeni profesije, već o promjeni perspektive. U vremenu kada dominiraju tehnologija i brzi profiti, on se okreće nečemu sporijem, ali suštinski opipljivom, proizvodnji hrane. 

Kao osnivač kompanije EatFruit, Mačvan danas govori o voću, investicijama i dugoročnim modelima razvoja s istom ozbiljnošću s kojom je nekada pristupao velikim utakmicama. U razgovoru otkriva zašto vjeruje kako će upravo znanje, rad i konkretna vještina postati najvrjednija valuta budućnosti i zašto je, možda baš sada, pravo vrijeme vratiti se osnovama.

Većina sportaša ostane na neki način u sportu, Vi ste otišli u poljoprivredu. Što ste vidjeli u voću što drugi nisu?

Prirodno je da sportaši nakon karijere ostaju u sportu, jer je to ono što najbolje poznajemo i gdje se osjećamo najsigurnije. To je naša komforna zona. Međutim, pravo pitanje dolazi tek kada se karijera završi. Tko si ti zapravo izvan sporta i koju vrijednost možeš stvoriti u nekom drugom okruženju. Ta spoznaja nije laka i vjerujem da mnogi ostaju u sportu upravo iz straha od nepoznatog i mogućeg neuspjeha.

Odluku krenuti putem investicija u poljoprivredu donio sam još 2016. godine. Smatram da Srbija ima ogroman potencijal u tom sektoru, ali ne samo tamo. Općenito, sve što podrazumijeva konkretan rad, zanat i vještine u rukama imat će sve veću vrijednost.

U vremenu koje dolazi neće biti pitanje ima li netko novca platiti kilogram lješnjaka, već može li taj proizvod uopće pronaći. Neće biti pitanje možeš li si priuštiti novu kuhinju, već postoji li stolar koji ima vremena napraviti je. Isto vrijedi za keramičare, frizere i mnoge druge zanate.

Svijet je ušao u određeni apsurd s IT-jem, umjetnom inteligencijom i suvremenim tehnologijama, njihovom propagandom i enormnim ulaganjima u njih. One trebaju olakšati život i posao, ali nas sigurno neće nahraniti.

Vjerujem kako ulazimo u razdoblje u kojem će znanje, proizvodnja i konkretna vještina postati najtraženija valuta.

Je li EatFruit prije svega proizvodna tvrtka ili ste osmislili širi investicijski model oko poljoprivrede?

U ovom trenutku EatFruit je prije svega proizvodna kompanija, s jasnim fokusom na primarnu proizvodnju i pakiranje proizvoda za velike maloprodajne lance, kao i za izvoz. Ono što nas izdvaja jest činjenica da smo se godinama pažljivo pozicionirali u premium segmentu - proizvodi koje potrošači danas mogu pronaći na policama dolaze izravno iz naše proizvodnje, što nam daje potpunu kontrolu nad kvalitetom. Posjedujemo certifikate kvalitete Global Gap i Grasp, a planiramo u jednom dijelu proizvodnje uvesti i organski certifikat, sve uz vrhunske strojeve za pakiranje proizvoda.

Surađujemo s velikim i zahtjevnim sustavima poput Lidla, koji postavlja visoke standarde, ali istodobno nudi vrhunsku kvalitetu krajnjim kupcima. Također, naši proizvodi prisutni su unutar ENNA Group, odnosno kroz njihove lance Idea, Roda i Mercator. U tim sustavima mogu se pronaći naši premium proizvodi - kruška, malina, jagoda i trešnja.

Kada je riječ o lješnjaku, proizvodnju smo strateški usmjerili prema izvozu, prvenstveno na zahtjevno talijansko tržište, gdje se kvaliteta jasno vrednuje.

Međutim, ono što smatram posebno važnim jest da EatFruit danas nije samo proizvodna priča, već platforma za širi investicijski model u poljoprivredi. Upravo zato razvijamo i crowdfunding pristup, koji vidimo kao način uključivanja većeg broja ljudi u ovu priču. Duboko vjerujem da to neće ostati samo na lješnjaku i kruški, već da je ovo početak mnogo šireg i dugoročnog modela razvoja domaće proizvodnje.

Model nadilazi granice poljoprivrede i izravno je povezan s financijama i ekonomijom, stoga pažljivo biramo tim i ljude koji će biti najbolja moguća podrška našim partnerima.

Koja je najveća iluzija koju ljudi imaju o ulaganju u poljoprivredu?

Najveća iluzija vezana uz poljoprivredu jest da je to lagano zanimanje. U stvarnosti, to je posao kao i svaki drugi. Zahtijeva kontinuitet, posvećenost i ozbiljan rad da bi se došlo do rezultata. Istina je da povrat investicije dolazi sporije nego u nekim drugim sektorima, ali često i brže nego kod nekretnina koje se kod nas tradicionalno doživljavaju kao "idealna" investicija.

Poljoprivreda danas podrazumijeva mnogo više od same proizvodnje. Potrebno je pratiti tržišne trendove, nove tehnologije i stalno se prilagođavati. Tvrtka mora biti agilna, učinkovita i vidljiva kako bi ostala konkurentna.

S druge strane, postoji velik interes ljudi za poljoprivredu. Mnogi prepoznaju njezin potencijal, ali je ne vide kao primarno zanimanje - bilo zbog nedostatka vremena, znanja ili kapitala za veća početna ulaganja. Upravo tu naš crowdfunding model dobiva puni smisao.

On omogućuje ljudima da ulože iznos koji im odgovara, diverzificiraju svoj investicijski portfelj i istodobno postanu dio stvarne proizvodnje. Investitori mogu doći, obići imanje, upoznati proces i biti dio priče, dok operativni dio posla preuzima naš tim.

Na taj način gradimo partnerski odnos u kojem svi zajedno rastemo, širimo se i stvaramo dugoročnu vrijednost.

Poljoprivreda je često spora i nepredvidiva - gdje vidite prostor za skaliranje i ozbiljan profit?

Poljoprivreda jest sporija u odnosu na brze oblike trgovine ili burzovnih ulaganja, ali kada stvari stavimo u realan kontekst - slika se mijenja. Ako uzmemo da je prosječan ROI za nekretnine u Beogradu oko 4-4,5%, poljoprivreda, osobito kada je dobro organizirana i vođena, može biti znatno učinkovitija. Ključ je u proizvodnji i dodanoj vrijednosti - sve što ide prema preradi i finalizaciji proizvoda izravno utječe na povećanje povrata ulaganja.

Naravno, nepredvidivost postoji u svakom poslu. Ne postoji jamstvo ni da će ovaj intervju biti pročitan, bez obzira na to koliko se vi pripremite i postavite kvalitetna pitanja ili koliko se ja potrudim dati relevantne odgovore. Isto vrijedi i za biznis - rizik je sastavni dio svake ozbiljne priče.

Kada govorimo o skaliranju, izuzetno smo zadovoljni tempom rasta. Nalazimo se na sjecištu tradicionalnog i modernog - s jedne strane je poljoprivreda kao stabilna i dokazana grana, a s druge inovativni model koji funkcionira online i otvara vrata širokom krugu investitora. Upravo ta kombinacija daje dodatnu snagu projektu.

Posebno bih istaknuo da su dio ove priče ljudi koji su ostvarili ozbiljne rezultate, kako u sportu, tako i u biznisu. Njihovo povjerenje i sudjelovanje smatram jednim od najvećih priznanja i potvrdom da radimo ispravnu stvar.

Što se tiče same proizvodnje, prostor za rast je značajan - kako kroz širenje primarne proizvodnje, tako i kroz preradu i pakiranje. Na taj način ne samo da povećavamo količine, već podižemo i kvalitetu i kontrolu nad finalnim proizvodom. Primjerice, prva klasa lješnjaka ide kao premium, finalno obrađen i upakiran proizvod, dok se druga klasa i nusproizvodi koriste za proizvodnju paste od lješnjaka, čime maksimalno koristimo sirovinu i povećavamo ukupnu vrijednost.

Paralelno radimo na potpisivanju tri dugoročna ugovora - dva s velikim međunarodnim kompanijama i jedan interno. Ti ugovori neće podrazumijevati samo otkup u razdoblju od 15 godina, već i snažnu savjetodavnu komponentu, kontroliranu proizvodnju i prijenos znanja, što dodatno osigurava stabilnost i dugoročnu održivost cijelog sustava.

Je li Vam teže bilo igrati protiv ozbiljnog rivala ili boriti se s vremenskim uvjetima i tržištem voća?

Klimatske promjene su realnost i nešto što više ne možemo ignorirati, već moramo aktivno uključiti u način planiranja proizvodnje. Sve više idemo prema klimatskom obrascu s kratkim proljećima i jesenima i izrazito toplim ljetima, što izravno utječe na izbor kultura i način proizvodnje. Upravo zato važno je promatrati zemlje koje su već prilagođene takvim uvjetima, poput Turske, i učiti iz njihova iskustva - koje kulture daju najbolje rezultate, gdje su najučinkovitiji i što možemo primijeniti kod nas.

S druge strane, jedna od stvari koju kao tržište i dalje podcjenjujemo jest uloga osiguranja. U razvijenim sustavima osiguranje je temelj stabilnog poslovanja, dok se kod nas često promatra kao nepotreban trošak. U suštini, ono je upravo suprotno - mehanizam koji štiti proizvodnju, investiciju i kontinuitet poslovanja. Može se dogoditi da nekoliko godina ne bude potrebe za aktiviranjem police, ali jedna loša sezona može nadoknaditi sve prethodne troškove i praktično sačuvati cijeli sustav.

Naš pristup je da u ranim fazama obavezno osiguramo imovinu, odnosno nasade dok ne uđu u puni rod. Nakon toga planiramo i dodatne modele osiguranja samog prinosa, u skladu s tržišnim uvjetima i cijenama. Cilj nam je da i kompanija i naši partneri imaju maksimalnu moguću sigurnost, jer bez tog elementa nema ni dugoročno održivog rasta.

Koliko je mentalitet profesionalnog sportaša - disciplina, rutina, rad pod pritiskom - zapravo presudan u vođenju biznisa poput EatFruita?

Mislim da su sport i biznis u suštini vrlo slični. Sve ono što sam proživio u sportu danas prepoznajem i u poslu, posebno kada je riječ o timskom radu. Sport me pripremio za ovo što radim - naučio me disciplini, radnoj etici, kako se nositi s pobjedama, ali i s porazima, koji su neizbježan dio svakog biznisa.

Kao i u sportu, ni u biznisu nema pravocrtne linije. Neuspjesi su sastavni dio procesa i važno je ne gubiti glavu, već učiti iz svakog koraka - iz neuspjeha u neuspjeh, dok ne pronađeš ono što za tebe funkcionira i gdje možeš napraviti razliku.

Fokus je još jedan ključni element. On donosi stabilnost i jasnoću - moraš znati gdje si krenuo, gdje se nalaziš i gdje želiš stići. Bez toga je teško održati kontinuitet i pravi smjer.

S druge strane, trudim se stalno raditi na sebi, učiti i okružiti se ljudima koji su iskusniji i uspješniji u biznisu od mene. To smatram velikom prednošću. Imao sam sreću upoznati ljude koji su spremni podijeliti svoje znanje i iskustvo, i vjerujem da je to jedan od najbržih načina napretka.

Za mene je ovo i dalje proces učenja i usavršavanja. Kao što sam u sportu godinama gradio svoj maksimum, tako vjerujem da i u biznisu tek trebam dosegnuti svoj puni potencijal.

Bizlife | Manager.ba