Nedim Šuta
urednik pet, 10/27/2017 - 08:46

Postoji česta izreka koja kaže da je „dug jedina i najstarija religija na svijetu“. U suštini, kada kao osoba ili kompanija imate (značajne) obveze, onda i ne možete u potpunosti pratiti svoje želje, prag tolerancije je veći, jer ste prisiljeni poslovati ili pratiti ciljeve nekog od dobavljača (banke, klasični dobavljači).
Upravljanje pasivom u kompanijama
Najjednostavnije rečeno, manje kompanije su fokusirane na upravljanje aktivom (kupci, novčani tijekovi), dok velike kompanije većinu svog promatranja stavljaju na upravljanje pasivom, odnosno obvezama (dobavljači, banke i sl.).
Obveze u MSP segmentu
Pasiva, obveze, odnosno dug su smješteni na „desnoj strani“ bilance uspjeha. U suštini predstavljaju otvorene stavke koje kompanija mora izmiriti u određenim rokovima. Budući da su kompanije iz MSP segmenta ispodprosječno kapitalizirane, njihova pasiva je manje-više sastavljena od obveza. Najveće stavke predstavljaju obveze prema klasičnim dobavljačima i obveze prema bankama.
Realni nivo obveza
Realno, odnosno optimalno je uvijek stvar subjektivne percepcije. Svatko na svoj način razmišlja o svojim mogućnostima, šansama, većinom podcjenjujući izazove.
Postoje određeni parametri koji imaju osnovu za tumačenje u ovom dijelu. Budući da menadžment kompanija najčešće komunicira s bankama, to je ujedno i najlakši vid provjere.
Obveze, prvenstveno financijske, i njihov rast je u redu, dok postoji jednostavna matematika. Matematika koja kaže da je cijena izvora sredstava niža od one koju kompanija generira svojom redovnom politikom cijena.
Ukoliko vam nekoliko banaka nije u stanju afirmativno odgovoriti na upit za financiranje, to je signal da nešto u bilancnim pozicijama nije u redu. Većina banaka koristi preliminarne ocjene rejtinga, scoringa i sl., ali, bez obzira na naziv i pristup, gledaju slične stvari.
U proteklih 15-tak dana, čak u tri kompanije imam slučaj gdje pričamo o prodaji dijela poslovne imovine. Dvije od tri su izuzetno financijski zdrave, dok sve tri imaju ogroman potencijal. Jednostavno, vlasnici su sagledali pokazatelje, završili smo dio kalkulacija, gdje je bilo izvjesno da je bolje „zidove i željezo“ pretvoriti u novac, s tim novcem dobiti bolje uvjete kod dobavljača, ili otplatiti dio kredita.
Suštinski, riječ je o klasičnom rješavanju balasta u kompaniji. Na taj način, razmišljajući zrelo i odgovorno, dodatno učvršćuju svoju poziciju na tržištu, što će dovesti do veće kapitalizacije i profitabilnosti, što i jeste osnovni cilj.
Na kraju, dug je u većini slučajeva neminovnost, ali je pitanje da li nam baš treba tako veliki prostor ili toliki broj vozila, možda je bolje iznajmiti dio toga.
Ukoliko ste gospodar svojih zaliha, a nemate obveza, onda i kontrolirate politiku cijena, rokove, niste prinuđeni raditi ogromne kompromise da biste platili ratu ili dobavljača.
Želim Vam uspješan početak još jednog radnog tjedna!
