Tijekom godina imao sam čast raditi u velikim tvrtkama, s sjajnim timovima i pod fantastičnim vođama.

Naučio sam puno toga u što vjerujem, ali ono što znam je samo mali dio onoga što su svi imali za ponuditi. Vjerujem da je najbolja lekcija slušati. To je jedini način učenja.

Što se tiče određenih “lekcija”, prije svega, “always take the high road”.

Imao sam zadovoljstvo raditi s izvanrednim osnivačem vrlo uspješne tehnološke tvrtke koja me je, primjerice, naučila uvijek raditi ispravnu stvar.

Bez obzira na to što vaš kolega radi, nikada se ne spuštajte nigdje ispod “visoke ceste”.

Bit će puno prilika u kojima ćete htjeti uzvratiti. Dajte si vremena da reagirate i uvjerite se da je reakcija dostojanstvena i da vas postavi na najvišu moguću razinu.

Još jedna vrijedna lekcija koju sam naučio od sjajne dame koja mi je bila šef bila je razlikovanje između strasti i emocionalnosti.

Moja temperamentna narav trebala je neko vrijeme da shvati ovaj pojam. Nisam mogao zamisliti kako možete razdvojiti to dvoje.

Moj najbolja opcija je uzimanje vremena za reakciju; neposredne reakcije obično su emocionalne.

Morate biti racionalni i održavati ekstremnu strast prema onome što radite ili onome što mislite.

I na kraju, jedna koju sam naučio na svom prvom poslu. Izvrsni gospodin koji je upravljao tvrtkom imao je moto, koji ću pokušati prevesti “Parco en la adulacion y izoante en la critica” – umjeren u pokudi i opsežan na kritici. Mislio je na to kao pravilo samovođenja, umjesto da ga vrši na drugima. Trudim se da to vježbam svaki dan svog života. Vjerujem da vas drži poniznima i usredotočenima na problematiku.