Proteklih dana svijet je obišla informacija kako je glazbeni streaming gigant Spotify isplatio rekordnu svotu tantijema autorima pjesama na njegovoj platformi – čak 10 milijardi dolara. To je deset puta više od isplaćene svote 2014, a skoro za trećinu veća svota od one iz 2024 od 7,7 milijardi dolara.

Je li u pitanju samo rast industrije ili je Spotify počeo pravednije isplaćivati tantijeme? Koji je utjecaj streaminga na glazbenu industriju, odnosno – bi li pravednije isplate tantijema poboljšale stanje na sceni?

"Mladalačke muke"

Glazbena industrija pretrpjela je značajnu transformaciju u posljednja dva desetljeća, uz rast platformi za streaming poput Spotify, Apple Music i YouTube Music koji su preoblikovali način na koji se glazba stvara, distribuira i konzumira. Platforme su revolucionirale pristup glazbi, dajući slušateljima trenutni pristup milijunima pjesama koje su preko noći postale lako dostupne. Ali kakav su utjecaj imali na glazbenike, nakladnike i industriju u cjelini?

Ushićenje kada ste mogli vidjeti ili čuti davno zaboravljene pjesme na YouTube-u nije se 2007. i 2008. moglo mjeriti ni sa čim! Pristup glazbi je demokratiziran, a zemljopisna lokacija više nije imala nikakav utjecaj, kao ni cijena ni dostupnost fizičkog nosača zvuka. Korisnici su bili oduševljeni, jer su dobili besplatan pristup ogromnim količinama pjesama, po cijeni koju plaćaju za internet priključak. Ali, ubrzo su shvatili kako to i nije tako dobro.

Prednosti su bile globalni pristup, mogućnost istraživanja i otkrivanja novih autora i žanrova, mogućnost odabira samo najvećih hitova, uz ignoriranje "manje bitnih" pjesama, a također i potpora velikih nakladnika nije bila esencijalna, vlastita produkcija dobila je na zamahu.

Iako je streaming učinio glazbu dostupnijom, uveo je značajne promjene u način na koji umjetnici zarađuju novac od svoje glazbe. Tradicionalno, oslanjali su se na prodaju albuma, ulaznice za koncerte i robu kao svoj primarni izvor prihoda. Streaming platforme su, međutim, promijenile ovaj model prebacivanjem prihoda na plaćanja po streamu.

To je donijelo neke veoma negativne posljedice po umjetnike: prosječna isplata po streamu na platformama kao što je Spotify često je manja od jednog centa. I to značajno manje. Spotify, Apple Music i Deezer plaćaju od 0,003 do 0,005 dolara po jednom streamu, a to je 0,3 do 0,5 centi.

Glazbenicima je za zaradu od jednog dolara potrebno imati 200 do 300 streamova, odnosno, kako bi zaradili 10.000 dolara potrebno je od dva do tri milijuna streamova, što je, glazbenički gledano, ogroman uspjeh – to je stvaranje ozbiljnog hita za koji su se 80-ih i 90-ih godina zarađivale ozbiljne pare.

Kvantiteta kao mjerilo

Anketa Ivors Academy i Sindikata glazbenika iz 2020. pokazala je kako je 82% ispitanika zaradilo manje od 200 funti od streaminga tijekom cijele 2019. Parlamentarna istraga o streamingu dovela je do šokantnijih otkrića: nominirana za nagradu Mercury, Nadine Shah, rekla je kako i njeni prihodi od streaminga ne pokrivaju stanarinu, dok je Fiona Bevan Fiona Bevan rekla kako je zaradila samo 100 funti od zajedničkog pisanja hit pjesme sa albuma Disco, od Kylie Minogue, koja je završila na prvom mjestu.

Druga stvar je postojanje algoritama koji korisnicima nude izbor nalik onome što su već slušali – i na taj način stvarajući žanrovski "mjehur" iz koga se ne izlazi, što smanjuje mogućnost proboja: korisnici izloženi samo uskom opsegu glazbe na osnovu njihovih preferencija. Algoritmi su veoma "falični" na svim streaming platformama. Ono što je negativna strana jedne pozitivne strane, je što je konkurencija povećana, zbog demokratizacije i svedostupnosti glazbe. Ali, zbog toga slušatelji imaju sve kraću pozornost.

Neovisnost bez kontrole nakladnika postala je veoma dobra posljedica streaminga, uz neometan pristup publici. Ali, zbog male vidljivosti i to postaje "plivanje u mutnom". Glazbenici se stoga okreću stvarima koje su naplative: nosači zvuka nisu, streaming nije, ali koncerti jesu – te se festivali množe kao gljive poslije kiše, što opet omogućava rast turističkih posjeta.

Prema Gallowglassu, 26% odraslih Britanaca prošle je godine posjetilo bar jedan glazbeni festival. Samo u Nizozemskoj ima 1.236 glazbenih festivala godišnje, a njihov broj je u 2024. u odnosu na 2023. porastao za 2,3%. Prema Cognitive Market Research, globalno tržište glazbenih festivala je procijenjeno na 2,158 milijardi dolara u 2024. i očekuje se kako će rasti s CAGR od 24% od 2024. do 2031. godine. U cijeloj toj "hrpi", nađe se novca i za glazbenike.

Druga stvar na kojoj glazbenici danas zarađuju je "merch" roba, odnosno prodaja vlastitih brendiranih suvenira koje je moguće lako i izravno naplatiti na koncertima. Tako se ipak ostvaruje neki novac koji ostavlja u životu ogroman broj manjih izvođača.

Pravednija raspodjela kolača

Bi li se to moglo promijeniti fer pristupom, odnosno isplatama autorima za streamanje? Pojavljuju se nove platforme, kao što je Sonstream. Prema glazbenici Miri, jednoj od milijuna malih i neovisnih glazbenika koji tvore više od četiri petine autora glazbe, ona je zaradila 44,30 funti za tjedan dana od svega 1.772 streama svoje glazbe, što je ocjenjeno kao zadovoljavajuće (klasična zarada bi bila oko pet funti).

Sonstream naplaćuje slušateljima oko 3,5 centa po reprodukciji pjesme, a 2,7 centi ide nositelju prava. 

Resonate sa sjedištem u Berlinu ima pionirski pristup streamanju po modelu stream-to-own: naplaćuje slušateljima prvih devet puštanja jedne pjesme, a cijena iznosi prosječnu cijenu preuzimanja. Nakon toga korisnici imaju numeru i neograničene reprodukcije, prenosi The Guardian. Audius naplaćuje deset posto za usluge streamanja, dok 90% daje autorima. Veličina “kataloga” je ograničavajući faktor.

Ali, postoje i platforme poput Deezera koje daju više glazbenicima primjenjujući pretplatu samo na ono što korisnik zaista sluša: takozvani "user-centric model". Ono što su slušatelji uplatili kao pretplatu ide točno onim glazbenicima koji su slušani, a ne svima. Ovo daje značajne benefite glazbenicima, a i slušatelji su "za" - više od dvije trećine njih.

S druge strane, postoji i opcija povećanja pretplate, a tu su slušatelji jasno podijeljeni na pola već godinama. I tu postoji mrtva petlja - slušatelji bi više raznovrsne glazbe i novih izvođača, ali ne bi sami to plaćali.

Tko bi to onda mogao platiti? Pa, streaming platforme. Spotify je prijavio više od milijardu eura dobiti za 2024. godinu (1,138 milijardi dolara), što znači kako bi komotno mogao povećati isplate glazbenicima, ostvariti dobit, zaštititi broj slušatelja i njihov džep, ali i motivirati ostanak manjih glazbenika "u igri". Ili malo povećati pretplate, primijeniti više "user-centric model" i platforme nek se odreknu dijela prihoda? Kao bi kasnije zaradile više, bujanjem novih autora i pjesama?

Stakeholdera je puno, slušatelji su nezadovoljni, kao i glazbenici, scena opada, a platforme se ne žele odreći novca. Možda će se sve to uskoro promijeniti, pod pritiskom tržišta. A to bi donijelo novi procvat kreativnosti koji nam već duže nedostaje.

Izvor: Biznis.rs

Prilagodba: Manager.ba