Koliko zemlje imamo, a koliko koristimo? Država se povlači sa sela, ostat ćemo bez hrane i vode...
Dok Bosna i Hercegovina iz godine u godinu bilježi sve nepovoljniju trgovinsku bilancu u sektoru hrane, postaje sve jasnije kako nije riječ o nedostatku resursa – već o nedostatku volje, politike i vizije. Profesor emeritus Hamid Čustović s Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu otkriva kako Bosna i Hercegovina, unatoč ogromnom potencijalu, gubi bitku za svoju poljoprivredu – ali i za svoju budućnost.
Poljoprivreda u vrtlogu kriza i bez državne zaštite
BiH agrar se suočava s nizom globalnih i lokalnih izazova: rat u Ukrajini, afrička svinjska kuga u RS-u, klimatske promjene, ali i domaći institucionalni kaos. Rezultat su visoke cijene inputa, inflacija (2022. godine prosječno 14,1%, u listopadu čak 17,8%), te rekordno negativna trgovinska bilanca u poljoprivredno-prehrambenom sektoru: -3,5 milijardi KM u 2023. godini, kažu službeni podaci udruge poljoprovrednika BiH.
Tržište je nezaštićeno. BiH nema jasno definiranu nadležnost ni strategiju zaštite domaće proizvodnje. Ministarstva, kako navodi profesor Čustović, "funkcioniraju kao protočni bojleri" bez ikakvih razvojnih ciljeva.
Koliko zemlje imamo – a koliko koristimo?
Prema novoj metodologiji iz 2022. godine, BiH koristi tek 534.800 hektara poljoprivrednog zemljišta. Usporedbe radi, godinu prije – po staroj metodologiji – taj broj iznosio je 1,87 milijuna hektara. Prijašnje procjene govorile su čak o 2,5 milijuna hektara obradive površine.
U 2022. godini
Oranice: 247.900 ha (2021: 1,07 milijuna ha)
Pašnjaci: 247.500 ha (2021: 1,15 milijuna ha)
Voćnjaci: 28.000 ha (2021: 101.000 ha)
"Dakle, BiH koristi oko 50% obradivog zemljišta. Ogromne površine ostaju zapuštene. Prema istraživanjima, oko 37% teritorije BiH je nenaseljeno. Desetine i stotine sela su napuštene, kao posljedica rata, etničkog čišćenja i masovnog iseljavanja”, kaže profesor.
Šta se proizvodi i kome služi?
Domaća je poljoprivreda uglavnom usmjerena na niskovrijedne primarne proizvode poput kukuruza i krumpira. Tri sektora pokazuju donekle konkurentnost: mljekarstvo, voćarstvo i povrtlarstvo. Međutim, i to je nedovoljno, kaže profesor.
Prosječna gazdinstva imaju 2 ha i 4 usitnjene parcele, proizvodnja je najčešće za vlastite potrebe, produktivnost i prihodi niski, a nedostaje znanje, tehnologija, standardi kvalitete.
"Mladi ne vide budućnost u poljoprivredi. Demografski pad i depopulacija dodatno ugrožavaju proizvodnju."
Izvoz hrane je simboličan. BiH pokriva tek 23,7% uvoza prehrambenih proizvoda izvozom.
U 2023 udio izvoza hrane: 6,6%, a udio uvoza: 16,7%.
Bruto dodana vrijednost (BDV) iz poljoprivrede stagnira. 2,13 milijardi KM u 2023, kao i prethodnih šest godina. Udio sektora u BDP-u BiH je 5,2%, najniže u regiji (Albanija 18%, Srbija i Crna Gora 8%).
Gubimo najvrijedniju zemlju – i to legalno
Svake godine BiH trajno ili privremeno izgubi oko 3.500 ha poljoprivrednog zemljišta, najčešće u urbanim i prigradskim zonama. Iako zakon zabranjuje prenamjenu najkvalitetnijih zemljišta (I-IV bonitetna klasa), u praksi se zakon ignorira.
"Ne postoji ažurna bonitetna karta. Katastri se koriste i dalje kao osnov za prostorno planiranje – što otvara prostor za korupciju i devastaciju. Zavod za agropedologiju, iako postoji, kadrovski je zapušten i bez stvarne funkcije.”
Pitanja restitucije, vlasništva, komasacije, poreza na zemljište – ostaju netaknuta. Profesor Čustović ističe kako je Federacija BiH vjerojatno "jedina regija na planeti gdje se ne plaća porez na zemljište".
Gdje je najplodnija zemlja?
BiH ima tri ključne agroregije Posavina (ravnice, pogodna za ratarstvo – žitnice BiH), središnja BiH (brdsko-planinski teren – idealan za stočarstvo i voćarstvo) i submediteran (u Hercegovini op. Manager.ba) koji uz dobar sustav navodnjavanja može postati lider u vinogradarstvu, voćarstvu i povrtlarstvu. Trenutno – sve se uvozi.
"Dodatno, preko 100.000 ha kraških polja i planinskih područja ostaje neiskorišteno, Gacko, Nevesinje, Livno…"
Živjeti od zemlje – mit ili realnost?
"Ne radi se o zainteresiranosti ljudi, već o postojanju agrarne politike – a nje nema," jasan je profesor Čustović.
Mladi ne žele raditi u sektoru bez sigurnosti i potpore. Proizvodnja hrane je na margini društva, a država ne jamči ni osnovnu prehrambenu sigurnost građanima.
U selima se prazne kuće, dok uvoz hrane raste. Očekivati manji uvoz nerealno je bez sustavnih promjena.
Bez ruralnog razvoja nema poljoprivrede
Jedini realni okvir za spas sektora je ruralni razvoj. EU je već uvela ovaj koncept u sve svoje politike, dok BiH još tapka u mjestu.
Ruralni programi moraju uključiti ceste, internet, škole, zdravstvene i socijalne usluge, dostupnost hrane, lijekova, veterinarske zaštite, besplatan prijevoz za učenike i studente iz ruralnih krajeva, razvoj agroturizma, ekološke proizvodnje i lokalne prerade.
Poljoprivreda ne može sama nositi ruralni razvoj, ali mora biti njegov ključni oslonac.
Profesor Čustović jasno poručuje. "Nema agrarne politike, nema zaštite zemljišta, nema strategije. Sve ukazuje kako se država povlači iz sela. Ako tako nastavimo – ostat ćemo bez hrane, bez sela i bez sebe."
Ako želite razumjeti stanje BiH agrara – poslušajte onoga tko ovu zemlju poznaje do korijena. A ako želite promjenu – ona mora početi upravo od zemlje.
Forbes BiH | Manager.ba
