Iz sadržaja časopisa za liderstvo i organizacijski razvoj qLife "Digitalna revolucija" (Ljeto, 2018.)

Među mnoštvom fascinantnih izazova s kojima se kao čovječanstvo danas suočavamo, najsnažniji i najvažniji odnosi se na to kako razumjeti i oblikovati novu tehnološku revoluciju – odnosno kako ispravno sudjelovati u procesu koji podrazumijeva ništa manje nego temeljitu transformaciju ljudske zajednice.

Trenutačno se nalazimo na početku razdoblja koje na najdubljoj razini mijenja način na koji živimo, radimo i odnosimo se jedni prema drugima. 

Svojom veličinom, opsegom i složenošću, četvrta industrijska revolucija ne nalikuje niti jednom povijesnom iskustvu ljudskog roda.

Na društvenom planu u tijeku je promjena paradigme u osnovama rada i komunikacije kao i načina na koji se izražavamo, zabavljamo i informiramo.

Gledano kroz povijest, revolucije su se uvijek javljale onda kada su nove tehnologije i novi načini sagledavanja svijeta i stvarnosti pokretali duboke promjene gospodarskih i društvenih struktura. 

Drugačija vrsta revolucije

Četvrta industrijska revolucija ne odnosi se samo na „inteligentne“ i „povezane“ strojeve i sustave: njezin opseg mnogo je širi. 

Nove tehnologije i inovacije šire se puno većom brzinom te stoga dostižu mnogo širi opseg nego što je bio slučaj s prethodnim revolucijama- koje u nekim dijelovima svijeta još uvijek nisu dosegle očekivanu puninu.

Primjerice, 17% čovječanstva tek treba u potpunosti iskusiti Drugu industrijsku revoluciju jer čak 1,3 milijarde ljudi još uvijek nema kontinuirani pristup električnoj energiji.

Navedeno također vrijedi i za Treću industrijsku revoluciju a odnosi se na polovicu svjetske populacije – četiri milijarde ljudi, od kojih većina živi u zemljama u razvoju – još uvijek nema pristup internetu. 

Umjetna inteligencija (eng. Artifical intelligence, AI) ulazi u sve pore naših života u formi samohodnih automobila, dronova, virtualnih asistenata, softvera za prevođenje i koječega drugog. 

Inovacije predstavljaju složeni društveni proces te ih stoga ne bismo trebali uzimati „zdravo-za-gotovo“, kao da je riječ o nečemu što se „bez obzira na uvjete jednostavno mora dogoditi“.

Kako bi se potaknula revolucionarna bazična istraživanja i inovativne tehničke prilagodbe u akademskoj zajednici i tvrtkama, Vlade država bi trebale obilnije financirati ambiciozne istraživačke programe.

Isto tako, javno-privatnu istraživačku suradnju trebalo bi preusmjeriti na stvaranje znanja i ljudskog kapitala za dobrobit cjelokupnog društva.

Cijeli članak možete pronaći u novom izdanju časopisa qLife-a .

Vlastiti primjerak ljetnog izdanja qLife-a možete naručiti OVDJE .

O autoru: 

Klaus Schwab, doktor znanosti, osnivač i izvršni direktor World Economic Foruma, fondacije Schwab Foundation for Social Entrepreneurship i Forum of Young Global Leaders.

Autor je bestselera The Fourth Industrial Revolution.