Ferdinand Porsche (3. rujna 1875. - 30. siječnja 1951.) bio je austrijsko-njemački automobilski inženjer i osnivač Porsche AG-a. Tvorac je prvog benzinsko-električnog hibridnog vozila, Volkswagen Bube, trkaćih automobila Auto Union, modela Mercedes-Benz SS/SSK te nekoliko drugih važnih konstrukcija i Porscheovih automobila. 

Sudjelovao je u proizvodnji tenkova, samohodnog topa Elefant, leteće bombe V-1. Porsche je 1999. godine proglašen automobilskim inženjerom stoljeća.

Rani život

Ferdinand Porsche rođen je kao treće dijete Anne, rođene Ehrlich, i Antona Porschea u današnjim Vratislavicama nad Nisou, u sjevernoj Češkoj, koja je tada bila dio Austro-Ugarske.

Od malih nogu pokazivao veliku sklonost tehnologiji, a posebno ga je zanimala električna energija. Dok je danju pomagao ocu u mehaničarskoj radionici, navečer je već pohađao nastavu na Carskom politehničkom institutu u današnjem Liberecu. Zahvaljujući preporuci, dobio je posao u bečkoj elektrotehničkoj tvrtki Béla Egger & Co., danas ABB, te se 1893., s 18 godina, preselio u Beč. 

Dok je radio u Beču, upisao se kao izvanredni student na današnje Tehničko sveučilište u Beču. Osim pohađanja nastave, nije završio nikakvo formalno inženjersko obrazovanje. 

Tijekom pet godina rada u tvrtki Béla Egger napravio je njihov prvi električni motor ugrađen u glavčinu kotača, prema konceptu koji je razvio američki izumitelj Wellington Adams, a Porsche se s njim 1897. i natjecao.

Nakon raspada Austro-Ugarske na kraju Prvog svjetskog rata izabrao je čehoslovačko državljanstvo. Godine 1934. Adolf Hitler ili Joseph Goebbels omogućio mu je stjecanje njemačkog državljanstva.

Početak karijere

Godine 1897. ili 1898. Porsche se pridružio bečkoj tvornici Jakob Lohner & Company i 1901. predstavio "Lohner-Porsche Mixte Hybrid". Umjesto velikog paketa baterija, motor s unutarnjim izgaranjem njemačke tvrtke Daimler pokretao je generator, koji je potom napajao elektromotore u glavčinama kotača. Odlučio se za serijski hibrid, sustav koji je danas češći u dizelsko-električnim ili turboelektričnim željezničkim lokomotivama nego u automobilima.

Do 1906. prodano je više od 300 šasija Lohner-Porsche, od kojih je većina imala pogon na dva kotača. Bili su to kamioni, autobusi i vatrogasna vozila s prednjim ili stražnjim pogonom. Proizvedeno je nekoliko autobusa s pogonom na sva četiri kotača, ali ne i automobila s takvim pogonom.

Godine 1902. pozvan je na služenje vojnog roka. Služio je kao vozač nadvojvode Franje Ferdinanda.

Godine 1903. oženio se Aloisijom Johannom Kaes. Zajedno su imali dvoje djece.

Austro-Daimler zaposlio je 1906. godine Ferdinanda Porschea kao glavnog konstruktora. Porscheov najpoznatiji automobil iz razdoblja Austro-Daimlera bio je projektiran za utrku Prince Henry Trial 1910.godine. Primjerci tog aerodinamičnog automobila snage 85 KS, odnosno 63 kW, osvojili su prva tri mjesta.

Porsche je do 1916. napredovao do položaja glavnog direktora, a iste je godine dobio počasni doktorat Tehničkog sveučilišta u Beču. Nastavio je uspješno konstruirati trkaće automobile, a s modelom iz 1922. pobijedio je u 43 od 53 utrke. Godine 1923. napustio je Austro-Daimler.

Daimler Motoren Gesellschaft zaposlio je Porschea kao tehničkog direktora u Stuttgartu, koji je već bio veliko središte njemačke automobilske industrije. Godine 1924. dobio je još jedan počasni doktorat, ovaj put Tehničkog sveučilišta u Stuttgartu, za rad u Daimler Motoren Gesellschaftu, a kasnije mu je dodijeljena i počasna titula profesora. Tijekom rada u Daimler Motoren Gesellschaftu osmislio je nekoliko vrlo uspješnih trkaćih automobila. 

Godine 1926. Daimler Motoren Gesellschaft i Benz & Cie spojili su se u Daimler-Benz, a njihovi zajednički proizvodi počeli su nositi naziv Mercedes-Benz. Međutim, Porscheova ideja o malom, laganom automobilu Mercedes-Benz nije naišla na odobravanje uprave Daimler-Benza. Otišao je 1929. u Steyr Automobile, ali je zbog Velike depresije ostao bez posla.

Osnivanje Porschea

U travnju 1931. Porsche se vratio u Stuttgart i osnovao konzultantsku tvrtku Dr. Ing. h.c. F. Porsche GmbH, Konstruktionen und Beratungen für Motoren und Fahrzeugbau (projektiranje i savjetovanje za motore i vozila). Uz financijsku potporu zeta, austrijskog odvjetnika Antona Piëcha, i Adolfa Rosenbergera, Porsche je uspješno okupio nekoliko bivših kolega s kojima se sprijateljio na ranijim radnim mjestima, među kojima su bili Karl Rabe, Erwin Komenda, Franz Xaver Reimspiess i njegov sin Ferry Porsche.

Njihov prvi projekt bio je automobil srednje klase za Wanderer. Uslijedili su drugi projekti po narudžbi. Kako je posao rastao, Porsche je odlučio razvijati i vlastiti projekt, koji je predstavljao nastavak koncepta malog automobila iz razdoblja njegova rada u Daimler-Benzu u Stuttgartu. 

Budući je zbog gospodarske krize bilo malo narudžbi za automobile, Porsche je osnovao tvrtku kćer Hochleistungs Motor GmbH (High Performance Engines Ltd.) kako bi razvio 

U lipnju 1934. Porsche je od Hitlera dobio ugovor za projektiranje narodnog automobila, odnosno "Volkswagena", nastavljajući svoje prethodne projekte. Prva dva prototipa dovršena su 1935. Slijedilo je nekoliko dodatnih predserijskih serija od 1936. do 1939.

Nakon što su ga nacionalsocijalističke vlasti angažirale na izgradnji Volksauta, Porsche je hvaljen kao "veliki njemački inženjer".

Kako je rat odmicao, njegova predložena rješenja novih tehničkih problema postajala su sve složenija, pa je u pojedinim krugovima stekao reputaciju "ludog znanstvenika", posebno kod Alberta Speera, uglavnom zbog svoje nove sklonosti "šiljastim" konstrukcijama.

U blizini Fallerslebena za Volkswagenovu tvornicu osnovan je novi grad "Stadt des KdF-Wagens", ali se ratna proizvodnja gotovo isključivo usredotočila na vojne izvedbe Kübelwagen i Schwimmwagen. Masovna proizvodnja automobila koji je poslije postao poznat kao Buba počela je nakon završetka rata. Grad se danas zove Wolfsburg i još je sjedište Volkswagen Grupe.

Nakon dobivanja državnih sredstava Auto Union kupio je Hochleistungs Motor GmbH, a time i projekt P-Wagen, za 75.000 Reichsmaraka te preselio tvrtku u Chemnitz. Kako se Porsche sve više uključivao u izgradnju tvornice u Wolfsburgu, svoje je trkaće projekte prepustio sinu Ferryju. Dominaciju "Srebrnih strijela" obaju brendova prekinuo je tek početak Drugog svjetskog rata 1939.

Vojna vozila

U siječnju 1938. visoki dužnosnici Heereswaffenamta službeno su mu se obratili sa zahtjevom za projektiranje jeftinog, laganog vojnog transportnog vozila sposobnog za pouzdan rad na cesti i izvan nje, čak i u najekstremnijim uvjetima.

Puna serijska proizvodnja modela Type 82 Kübelwagen počela je u veljači 1940., čim su Volkswagenove tvornice počele raditi. Do prestanka Volkswagenove ratne proizvodnje proizvedeno je 50.435 Kübelwagena, a vozilo se pokazalo iznenađujuće sposobnim, prilagodljivim i izdržljivim. Kübelwagen je postao sveprisutno vojno sredstvo i sličan utjecaj na njemačku vojsku kao Jeep na američku.

Do kraja Drugog svjetskog rata Volkswagen je proizveo ukupno 66.285 vozila, od kojih je 630 bilo namijenjeno civilnoj uporabi, a prisvojila ih je nacistička elita. 

Nedugo nakon početka rata 1. rujna 1939. Ferdinand Porsche imenovan je predsjednikom Panzerkommissiona, savjetodavne skupine inženjera i industrijalaca koju je osnovao Adolf Hitler. Smijenjen je 1943. nakon što su njegovi projekti tenkova bili široko ocijenjeni neuspješnima.

Krajem 1944. Porsche je dobio ugovor za razvoj novog turbomlaznog motora za leteću bombu V-1. Iako je na projektu radio do posljednjih dana rata i nacrti turbomlaznog motora Porsche 109-005 bili su spremni za predaju, projekt nikada nije realiziran.

Nakon rata

U studenome 1945. od Porschea je zatraženo nastaviti razvoj Volkswagena u Francuskoj i preseliti tvorničku opremu onamo kao dio ratnih reparacija. Dok je boravio u Francuskoj, Porsche je pozvan savjetovati pri projektiranju i proizvodnji budućeg Renaulta 4CV. Neslaganja unutar francuske vlade i protivljenje francuske automobilske industrije zaustavili su Volkswagenov projekt prije nego što je uopće počeo. Francuske vlasti su u prosincu 1945. uhitile Porschea, Antona Piëcha i Ferryja Porschea kao ratne zločince. Ferry je pušten nakon šest mjeseci, dok su Ferdinand i Anton bili zatvoreni najprije u Baden-Badenu, a zatim u Parizu i Dijonu.

Dok mu je otac bio u zatočeništvu, Ferry je intenzivno radio kako bi održao kompaniju na životu, razvijajući odjel za popravak automobila, pumpi za vodu i vitla. 

Obitelj Porsche vratila se u Stuttgart 1949. Banke im nisu željele odobriti kredit jer je tvornica kompanije još bila pod američkim embargom i nije mogla poslužiti kao jamstvo, ali su još raspolagali znatnim resursima. Ferry Porsche zato je uzeo jedan od modela 356 iz ograničene serije proizvedene u Gmündu i posjetio Volkswagenove trgovce kako bi prikupio narudžbe. Tražio je od njih plaćanje naručenih automobila unaprijed.

Serijska inačica proizvedena u Stuttgartu imala je čeličnu karoseriju zavarenu na šasiju s centralnom cijevi, umjesto aluminijske karoserije korištene na početnoj ograničenoj seriji proizvedenoj u Gmündu. Kada je Ferry Porsche ponovno pokrenuo kompaniju, računao je na serijsku proizvodnju od oko 1.500 automobila. Tijekom sljedećih 17 godina proizvedeno je više od 78.000 Porschea 356.

Volkswagen je poslije angažirao Porsche za dodatne konzultantske poslove i isplaćivao mu naknadu za svaku proizvedenu Volkswagen Bubu. To je Porscheu osiguralo vrlo dobre prihode jer je proizvedeno više od 20 milijuna primjeraka Typea I.

Porsche he umro 30. siječnja 1951.

Godine 1996. Porsche je primljen u Međunarodnu kuću slavnih automobilskog sporta, a 1999. posthumno je dobio nagradu Automobilski inženjer stoljeća.

Manager.ba