Malo je tradicija na radnom mjestu koje djeluju toliko bezazleno kao proslava rođendana. Torta, čestitka, možda kratko zajedničko pjevanje "Sretan rođendan", a zatim se svi vrate poslu. 

Djeluje kao jednostavan način izgradnje dobre radne kulture i iskazivanja zahvalnosti zaposlenicima.

Ipak, proslava rođendana postala je iznenađujuće složena.

Neki zaposlenici vole biti u središtu pozornosti. Drugima je to neugodno. Neki cijene javno priznanje i čestitke, dok bi drugi najradije kako taj dan prođe neprimjetno. Kada se tomu pridodaju zaposlenici koji rade na daljinu, hibridni timovi i sve raznolikija radna okruženja, ono što je nekoć bila jednostavna tradicija lako može postati neugodna situacija.

Izazov za menadžere nije odlučiti jesu li rođendani važni, nego shvatiti kako ih ljudi doživljavaju na vrlo različite načine.

Najbolje proslave odražavaju osobu, a ne tradiciju

Mnoge organizacije proslavama rođendana pristupaju prema ustaljenom obrascu. Svatko dobije istu tortu, istu čestitku i istu javnu rođendansku objavu u uredu.

Takav pristup djeluje pravedno, ali ne mora značiti da je pažljiv ili promišljen.

Istraživanja pokazuju kako zaposlenici najviše cijene priznanje kada je prilagođeno njihovim osobnim željama, umjesto da se provodi prema jednoličnom, generičkom obrascu. Takvo priznanje dobiva na važnosti jer pokazuje kako je netko obratio pozornost na pojedinca, a ne zato što svi prolaze kroz potpuno isto iskustvo.

Za jednog zaposlenika to može značiti okupljanje tima na kavi. Drugi će više cijeniti rukom napisanu čestitku. Nekomu će, pak, najviše značiti mogućnost da toga dana ode s posla sat vremena ranije kako bi rođendan proslavio s obitelji.

Sam rođendan manje je važan od osjećaja kako su nečije želje i sklonosti uvažene. Paradoksalno, najinkluzivnija proslava rođendana rijetko je i najraskošnija. To je ona koja uvažava činjenicu da ne vole svi slaviti na isti način.

Male geste često ostavljaju najveći dojam

Menadžeri ponekad pretpostavljaju kako je za smislenu proslavu potreban velik trud ili veliki trošak.

Međutim, zaposlenici najčešće pamte mnogo jednostavnije stvari.

Promišljenu poruku menadžera koji rijetko šalje osobne e-poruke. Omiljeni međuobrok koji ih čeka na radnom stolu. Zajednički ručak tima na kojem se razgovor ne vrti isključivo oko posla.

Takvi su trenuci važni jer prenose poruku koja nadilazi obično "Sretan rođendan". Oni poručuju: "Poznajemo vas."

Istraživanja pokazuju kako su zaposlenici angažiraniji kada osjećaju da su prepoznati kao pojedinci, a ne samo kao radnici. Osjećaj da ih kolege i rukovoditelji poznaju i uvažavaju jača pripadnost, povjerenje i predanost mnogo više nego upadljive, ali bezlične geste.

Vrijednost takvih gesta ne mjeri se količinom potrošenog novca. Mjeri se time koliko su osobne i iskrene.

Javno čestitanje nikada ne bi trebalo biti obvezno

Mnoge tradicije na radnom mjestu polaze od pretpostavke da svi vole biti u središtu pozornosti. To jednostavno nije točno.

Nekim zaposlenicima uredske proslave gode i daju im energiju. Drugima su vrlo neugodne. Kulturno podrijetlo, osobnost i životne okolnosti utječu na to kako netko doživljava rođendane, a te razlike zaslužuju jednako poštovanje kao i svaka druga potreba zaposlenika.

Istraživanja pokazuju kako ljudi postižu bolje rezultate kada imaju osjećaj da sami odlučuju kako će sudjelovati u društvenim aktivnostima na poslu. Kada zaposlenici mogu izabrati žele li ili ne žele javnu proslavu, stvara se radno okruženje u kojem se osjećaju uvaženo, a ne prisiljeno.

Najjednostavnije pitanje koje menadžer može postaviti često je i najvrjednije: "Kako biste željeli proslaviti svoj rođendan na poslu?"

Odgovor na to pitanje može nekoga poštedjeti iskustva koje nikada nije želio.

Rođendanska tradicija gradi dobru kulturu svakoga dana

Rođendani nikada ne bi trebali biti jedini trenutak kada se zaposlenici osjećaju cijenjeno.

Organizacija koja s velikim entuzijazmom slavi rođendane, ali tijekom ostatka godine rijetko odaje priznanje za trud i zalaganje zaposlenika, šalje nenamjernu poruku. Zahvalnost postaje događaj koji se obilježava jednom godišnje, umjesto svakodnevne navike.

Najuspješnije organizacijske kulture ne oslanjaju se na rođendane kako bi zaposlenici stekli osjećaj da su cijenjeni. One rođendane koriste kao još jednu priliku za učvršćivanje kulture u kojoj su zahvalnost, priznanje i ljubaznost već sastavni dio svakodnevnog rada.

Zaposlenici rijetko procjenjuju tvrtku prema tome je li ih u kuhinji čekala torta.

Mnogo im više znači je li njihov menadžer primijetio njihov doprinos u ožujku, pružio podršku tijekom teškog tjedna u srpnju i javio se nakon zahtjevnog projekta u listopadu.

Proslava rođendana može biti lijepa i pažljivo osmišljena tradicija, ali ne može zamijeniti promišljeno i kvalitetno vodstvo.

Lideri koje zaposlenici najdulje pamte nisu oni koji su organizirali najveće proslave.

To su oni koji su učinili da se ljudi osjećaju cijenjeno mnogo prije nego što je njihov rođendan stigao i dugo nakon što je prošao.

Forbes Srbija | Manager.ba